Autor: Mihailo Medenica
Pravda jeste spora, ali je valjano glupa, pa nekako na šarm „nadoknađuje“ taj manjak entuzijazma i poletnosti!
Evo, čekali smo je sedam mjeseci da se oglasi po pitanju pada vojnog helikoptera i stradanju sedmoro i ljudi i oglasila se, kao Ekrem Jevrić kad drži slovo u „Parovima“: „A, viđu, bate, ja mislim da je helikopter pao jer nije mogao let'jet više! Sve što leti i pada, jelda, pa nije mogao i on dovijeka u vazduhu, tako da ne bih ja za to okrivljivao nikog, jer sve su mene ođe podjednako dragi, tako da zaista vjerujem da nije pao danas pao bi sjutra, ili anadr dej, a i pilot je, bate, popio malo, a za volan se ne sjeda pjan! Da zaključim- nijesu trebali letjet, bre, nije čovjek ‘tica! Kad popiješ pozoveš komšiju da te preveze, il' ustaviš taksi, pa su, vala, tako morali i oni, bate!“
E, otprilike ovako i glasi konačna istina o pogibiji sedmoro duša, čija smrt ide na dušu- Ikaru i Dedalu, dvojici budala koji su potpalili ljudski rod da se vine u visine!
U odsustvu njih dvojice, za kojima je inače raspisana potjernica, kažnjeno je dvoje generela, „drakonski“: godinu dana nenapredovanja u službi, uz opasku da će za to vrijeme sami morati da kuvaju kafu na poslu, neće smjeti da trebuju kancelarijski materijal, a oduzete su im i „busplus“ kartice tako da će ih kontrola svako malo izbacivati iz autobusa zbog švercovanja, uz opasku: „Šta kako da stignete na posao, pa letite, gospodo, raširite krila i fijuuuuu, hahahah“…
Šalu na stranu, ali ne može se drugačije osim šalom, jer su neljudi od slučaja napravili sprdnju sa srećnim krajem, vodeći se Miljkovićevim stihom: „Pali smo- jer smo padu bili skloni“…
Gospodo, znamo da obraza nemate, ali zar nemate ni grama savjesti, ili barem primisli da noću valja spustiti glavu na jastuk, a onda san navuče togu i periku, lupi čekićem o sto i prozove okrivljene!
Nisu to oni koje ste apostrofirali u sramnoj presudi, još sramnije razrezujući kaznu sve i da jesu, već vi, besramni potpisnici presude kao da je ovlašćenje za upravljanje tuđim automobiom il’ ženom, štiteći one dvije kineske kopije ministara: Gašića i Lončara, uz zbunjenog Dikovića koji je izgleda odgovoran samo za hemijsko čišćenje Tomine maskirne uniforme, kad je u svojstvu vrhovnog komadanta il’ lovočuvara navuče da nasmije narod i postidi Dragicu!
Sedam grobova vama na dušu, ljudi! Sedmi najplići, maleni, jedva humka od pola metra, tek koliko da bijeli sanduk stane u nju, shvatate li?!
Naravno da ne shvatate, jer čemu pravda za mrtva usta kad se valja ne zamjerati živim!
Pa, vjerujte, časnije bi bilo da ste napisali: „Jedini i isključivi krivci su osobe koje su se nalazile u helikopteru, jer nisu mogle da se dogovore ko će da otvara pivo, a ko da pilotira, i tras!“
Da ste se valjano, onako šmekerski, narugali žrtvama- poštenije bi bilo, jer pravdu, realno, niko i nije očekivao, ali ni toliku nepravdu, jer i ona mora biti zasnovana na nekakvim činjenicama, a ne tek na nasušnoj potrebi da na ministarskim gu.icama ostane što jasniji trag usana…
Dakle, „sami pali- sami se ubili“, što pjesma kaže, ali ima i ona Čorbina: „A, kada padne noć, ja zovem upomoć“, jer kad tužilac, sudija i porota zasjednu na jastuk- trag usana na plemenitim zadnjicama ne računa se kao svjedok u vašu korist, zapamtite!
Sedam ovaca da čovjek izgubi upro bi prstom na vuka, a ne sedam života pa da upre u nebo, sudbinu kletu i pivo koje su morali da otvaraju zubima, jer u helikopteru, ko za baksuz, nigdje otvarača…
dvaujedan.rs